Sveti apostol Petar – Poreklom beše Jevrejin, i pre nego što je postao apostol Božiji zvao se Simon. On je brat svetog apostola Andreja Prvozvanog iz grada Vitsaide. Po zanimanju je bio ribar, po prirodi prostodušan i bogobojažljiv, držao se zapovesti Gospodnje. Bio je oženjen sestrom apostola Varnave i sa njom je imao jednog sina. Njegov brat Andrej, dođe mu jednog dana i reče: „Mi nađosmo Mesiju, Hrista“ i odvede ga k’ Isusu, a Isus, pogledavši ga reče mu: „Ti si Simon, sin Jonin, ti ćeš se zvati Kifa (Petar)„.
Brinuo se o svojoj kući i porodici sve dok ga Gospod nije pozvao na apostolstvo. On je prvi od učenika Božjih koji je izrazio jasnu veru u Gospoda Isusa, rekavši: „Ti si Hristos, Sin Boga Živoga“ (Mat. 16,16). Njegova ljubav prema Gospodu bila je velika, a njegova vera postepeno se utvrđivala. Iako, po promislu Božijem apostol Petar tri puta ga se odreče, on se iskrenim pokajanjem udostoji da prvi od svih apostola vidi vaskrslog Gospoda, Isusa Hrista. Po vaznesenju Gospoda našeg, sveti Petar, kao vrhovni među apostolima bi prvi učitelj i propovednik. Propovedao je Jevanđelje po Palestini, Maloj Aziji i Italiji. Činio je mnoga čudesa koja i dan danas, kada mu se obratimo sa iskrenom molitvom čini. Izlečio je svojom moći mnoge bolesne, vaskrsavao mrtve. Čak i dejstvom njegove senke isceljivali su se mnogi bolesnici. Car Neron ga je osudio na smrt, i bi raspet na krst, ali naopako, jer smatraše da nije dostojan iste smrti kao Gospod.
Sveti apostol Pavle – Pre apostolstva zvao se Savle. Poreklom beše iz plemena Venijaminova, iz grada Tarse. Najpre je bio gonitelj hrišćana i njihov mučitelj, ali Gospod ga izabra za svog učenika i revnitelja hrišćanske vere. Na putu za Damask javi mu se sam Gospod i reče mu da prestane sa progonom hrišćana. Krsti se Savle i postade Pavle i posveti se apostolskoj službi. Propovedao je Jevanđelje širom sveta. U početku ga ostali apostoli nisu prihvatali, ali kasnije uvideše da je i on učenik Gospodnji poput njih, i prihvatiše ga kao sebi ravnog. Koliko su strahovita bila njegova stradanja, toliko je bilo njegovo natčovečansko trpljenje. Kroz dane i dane njegovog propovedanja. Život mu je stalno visio o koncu i pošto je ispunio sve dane i noći trudom i stradanjem za Hrista, pošto je organizovao Crkvu u mnogim mestima i dostigao tu meru savršenstva da je mogao reći „Ne živim ja, nego Hristos u meni“, onda je predao svoju dušu Gospodu. Bio je posečen u Rimu, u vreme cara Nerona, baš kada i apostol Petar.
U našem narodu postoji običaj da se uoči ovog velikog praznika, koji je posvećen svetim apostolima, Petru i Pavlu, pale lile, koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze. Obično se to radi na mestima gde se narod okuplja, na trgovima, raskršćima i u tome učestvuju deca i omladina. Paljenje vatre i lila simboliše na ona vremena kada su hristoborni carevi progonili i mučili hrišćane, vezujući ih za drvene stubove, natapajući ih smolom i paleći ih. Njihova tela su tada gorela kao buktinje, osvetljavajući trgove kao danas simbolične vatre i lile.